EKREM DUPANOVIĆ

Osnivač i urednik portala Media Marketing, Sarajevo

Interview People // 05.11.2015.
07edit
Ekrem Dupanović

 

Kako počinjete dan i na koji način se suočavate sa izazovima?

Ja sam ranoranilac. Ustajem u pet ujutro i zato odlazim na počinak u deset uveče.

Jutro je za mene najljepši i najproduktivniji dio dana. Uživam. Slušam muziku, pregledam i odgovaram na mailove koji su stigli u toku noći, pripremam vijesti za portal ukoliko je nešto novo stiglo, pišem tekstove, radim na projektima čiju realizaciju pripremamo. U zadnje vrijeme svakog jutra pošaljem pozdrav sa pozitivnom porukom nekom od prijatelja. Onako, ničim izazvan, samo da mu uljepšam dan. Tu sam prihvatio savjete Robina Sharme. Jutro je za mene najpozitiviniji dio dana jer me još niko nije iznervirao, još nije iskrsnuo nijedan problem.

Ustajem sa željom da stalno nešto mijenjam, da nešto inoviram. Prihavatam stav ljudi koji kažu da ako nemaš u planu ništa mijenjati tog dana, onda ostani u krevetu, nema razloga da ustaješ.

Dakle, sa svim izazovima koje nosi dan ujutro se susrećem punih pluća, sa mnogo pozivitne energije i dobrog raspoloženja.

 

U svet medija i komunikacija ste ušli još davne 1971. godine u Radio Sarajevu. Da li se danas nakon toliko godina suštinski promenio pristup u komunikaciji ili su se samo promenila sredstva?

O da, mnogo toga se promijenilo. Neću reći sve, ali se mnogo toga promijenilo. Pravo da vam kažem i da napišem kako se sve promijenilo, ne bih puno pogriješio. Danas nema velikih novinara. Nema ni pismenih novinara. Mediji su u privatnim rukama i žive isključivo od oglašavanja koje je u krizi već godinama. Mediji nastoje oglašivačima isključivo prodati svoju potrebu za novcem, a ne potrebu oglašivača da oglašava u njegovom programu. Takva politika ne donosi novac i zato mediji nemaju novaca da plate novinare. Loše plaćen novinar je nezadovoljan novinar i kao takav negativno je orijentisan, piše samo o lošim stvarima. To kod ljudi stvara negativni mentalitet. Negativno orijentisani ljudi ne vole trošiti niti investirati i tako se krug zatvara. Mediji će se kad tad stidjeti ovog dijela svoje istorije.

Meni kad ujutro stigne Brekfats, osvježi mi dan. To hoću. Lijepe priče, lagane priče, optimistične priče, priče o uspješnim ljudima, priče o umjetnosti, hoću nešto što podiže moju pozitivnu energiju. Samo to!

 

20.09.2014., Rovinj - Weekend media festival 2014. Ballcannes Voice of the creatives: Pitchomania.  Photo: Petar Glebov/PIXSELL

Rovinj – Weekend media festival 2014. godine

 

Iza uspeha regionalnog magazina Media Marketing stoji strast i posvećenost malog tima ljudi koji Vi vodite. Koje su to vrednosti kojima se rukovodite prilikom građenja ovih kompleksnih i važnih odnosa u oglašavačkoj industriji u regionu?

Raditi u oglašavanju znači imati privilegiju raditi u kreativno najuzbudljivijoj profesiji na svijetu. Meni je za ovih 45 godina moj posao poružio sve najbolje što jedan posao može pružiti čovjeku. Obletio sam svijet tri puta, bio na stotinu festivala i konferencija, upoznao sjajne kreativce, družio se sa njima, bogatio svoju dušu.

Prije 12 godina sam imao vrlo uspješnu marketinšku agenciju. Odlučio sam preko noći da se prestanem baviti agencijskim poslom i da pokrenem Media Marketing, magazin koji će biti posvećen industriji oglašavanja. Nekako sam mislio da se bliži vrijeme kada ću zaokružiti svoju životnu priču. Media Marketing bi trebao biti nekakva moja zaostavština, medij kroz koji ću se zahvaliti industriji koja mi je toliko toga pružila u životu. Postavili smo sebi ciljeve: promovirati oglašavanje, promovirati kreativna postignuća, biti spona između sva tri stuba oglašavanja – agencija, oglašivača i medija. Mnogo toga se dogodilo u proteklih 12 godina, ali mi smo ostali vjerni svojoj misiji i svojim osnovnim ciljevima, samo su nam se mijenjale strategije. Industrija je prošla kroz strašnu krizu (ako je prošla), pojavio se digital i promijenio ne baš sve, ali jeste mnogo toga, neke agencije su nestajale, neke su nastale usred krize, pojavio se Weekend Media Festival, Dani komunikacija… Mi smo uvijek nastojali biti na strani industrije, posipati je zlatnom prašinom, vraćati joj dostojanstvo, promovireati etičke standarde. Pokrenuli smo prije tačno četiri godine portal koji je danas najrelevantniji medij reginalne industrije oglašavanja.

Dakle, tu smo da podržimo sve zdrave snage koje industriju oglašavanja vode ka progresu.

 

S obzirom da godinama pratite oglašavačku industriju i komunikacije, kako biste pozicionirali industriju u regionu, u odnosu na trendove koji postoje u svetu?

Mi za svijetom zaostajemo samo po veličini budžeta, ni u čemu drugom. Imamo sjajne kreativce, imamo agencije koje su u stanju da se „potuku“ sa mnogo jačim agencijama. Mi ne kreiramo trendove, ali imamo sreću da trendovi sa zapada kod nas dolaze sa godinu-dvije zakašnjenja, tako da mnogi prestanu to biti prije nego dođu do nas, mnogi izginu dok dođu do nas jer su bili laž ili greška. U svijetu postoje jaki lobiji, i u industriji oglašavanja svakako. Oni djeluju kao interesne skupine, definiraju svoj interes, kreiraju trend, izaberu zvijezdu koja će ga prezentirati, pošalju ga u Kan i „prospu“ priču. Onda se svi zalijepimo na to. Rečeno je u Kanu, šta mi tu imamo sad da pričamo. Mnogo toga što je u Kanu najavljivano kao velika stvar je brzo ispuhalo. Digital ima najjači lobi jer ima najviše para: Google, Facebook, Instagram, Twitter… Prema njihovim lobistima televizija je odavno umrla, iako nikada jača nije bila, print, šta ono bi print, ma nema toga više. Postoji samo digital da bi nedavno i sam Google kazao kako se preko 50% oglasa koji su plaćeni nikada nije pojavilo, sada su Slovenci objavili zvaničan poodatak IAB-a da 60 odsto plaćenih oglasa na digitalnim medijima u Sloveniji nikada nije prikazano itd. Digital je samo još jedan medijski kanal i nema podjela na digitalno i klasično oglašavanje.

 

Često pišete o odnosu između agencije i klijenata. Šta se u tom odnosu promenilo, a šta je ostalo isto?

Promijenilo se mnogo toga. U „moje“ vrijeme agencije i oglašivači su bili prijatelji, mi smo odlazili s klijentima u kafane,družili se, bili smo prijatelji, do ranog jutra bismo „umirali“ u idejama. Danas toga više nema, agencija i klijent se gledaju preko nišana. Pojavili su se pitchevi koji uništavaju industriju, na kojima klijenti često kradu agencije, traže sve, sad i odmah. I, naravno, ako je moguće džabe. Pojavili su se medijski polovi koji uzimaju od medija čak i do 70% agencijske provizije čime sijeku granu na kojoj sjede. Svakog dana se gasi po neki medij. Gdje će klijenti i agencije oglašavati kada ne bude medija?

Najopasniji je strah koji je zavladao u oglašivačkoj industriji. Agencije je strah da ne izgube klijente i sve manje su spremne da im nude hrabre i neobične ideje. Klijente je strah da ne izgube posao u svojim kompanijama pa ni oni nisu spremni da se upuštaju u neku kreativu koja nosi imalo rizika – ne talasajte, dajte nam nešto od čega me neće boljeti glava. Medije je strah da ne izgube oglašivače pa pristaju na sve ucjene agencija i oglašivača: „Ako nećeš ti dati 70% ima ko hoće“. Mediji propadaju i zato moraju dići revoluciju. Oni su gazde, bez njih takođe nema oglašavanja. Moraju se okupiti i dogovoriti kako da zaustave ovo mrcvarenje. Dogovoriti se oko popusta ispod kojih neće ići i uništiti one koji prekrše dogovor. Mediji to mnogu, ali neće nikada to napraviti. Kao da im odgovara ovo lagano umiranje i kao da se nadaju da se neće baš njima dogoditi ono najgore.

 

Vaš članak “UEPS kao dobrovoljno vatrogasno društvo” je imao dosta odjeka u javnosti. Zbog čega je važno da oglašivačka industrija ima udruženje koje ga reprezentuje na adekvan način, i na koji način agencije tome mogu da doprinesu?

Ja sam prijatelj oglašivačke scene u Srbiji i zato sam to napisao. Zato što mi je stalo do nje. Imam u Beogradu najbolje prijatelje koji rade u oglašavanju. Zadnjih godina UEPS, kao krovna organizacije, ne vodi srpsku oglašivačku industriju nigdje, ne zna kuda ide, a kada to ne znate svaki će vas put tamo odvesti. Bilo me je sramota kako je izgledala dodjela nagrada i kako izgleda „UEPS-ovo papirče“. Industriju u Srbiji vode anonimni ljudi i tako će biti sve dok jednog dana pet lidera industrije ne sjedne za sto i ne odluči da UEPS treba da bude jak, da vodi industriju ka prosperitetnoj i profitabilnoj budućnosti. Lideri su svjesni toga, razgovarao sam sa njima, svi bi htjeli, ali je pitanje ko će okrenuti telefone i zakazati ručak. Ali sješće, budite sigurni. Dvadeset godina mi u Bosni lamentiramo treba li nam udruženje ili ne, i uvijek oni najjači kažu „ma ne treba“. Sve do neki dan. Sasvim slučajno smo pokrenuli tu priču, za sedam dana zakazali inicijalni sastanak na koji je došlo trideset ljudi (od toga su pola bili oglašivači), dogovorili se, formirali radnu grupu i odlučili da za 16. decembar zakažemo Osnivačku skupštinu. Za dvadesetak dana smo uradili više nego za 20 godina. Zašto? Zato što je svima došla voda do grla. I agencijama, i oglašivačima, i medijima. Prihvatio sam da vodim tu radnu grupu do Skupštine. Nisam prihvatio da budem u upravi, a pogotovu ne da budem predsjednik, što mi je ponuđeno. Ne želim doći u sukob interesa, želim očuvati svoju medijsku neovisnost kako bih, ako stvari ne budu išle kako treba, mogao napisati još jedan tekst o dobrovoljnom vatrogasnom društvu, ovog puta u Bosni i Hercegovini. Zato što mi je stalo.

 

Potrošači danas više nisu puki konzumenti, već su više partneri koji od brendova zahtevaju mnogo više odgovornosti i jedan kontinuirani doprinos zajednici. U kojoj meri su brendovi u regionu svesni društvene i životne sredine u kojoj posluju i izazova sa kojima se ona suočava?

Svakim danom postaju sve svjesniji toga. Postaju svjesni da moraju biti dosljedni u svojim komunikacijama, da se moraju držati datih obećanja. Potrošača danas više ne možete varati. Ima sto načina da se raspita o vašem proizvodu ili usluzi i da odluči hoće li to kupiti.

 

05

Uručivanje Grand Slama na Noći reklamoždera 2013. godine, nagrade za doprinos razvoja oglašavanja u Srbiji i regionu.

 

Nedavno je u Portorožu održan Golden Drum festival. Kako vidite ulogu i značaj ovih regionalnih oglašivačkih festivala za razvoj industrije u regionu i podizanje njenih profesionalnih standarda?

Festivali i konferencije, koje ih prate, su veoma važni. Golden Drum bi naša industrija morala konačno da prihvati i da više bude prisutna. To je prva arena nakon nacionalnih festivala gdje se agencije mogu oprobati u takmičenju sa agencijama iz Nove Evrope. Malo nas je na Golden Drumu i u konferencijskom i u takmičarskom dijelu. Šteta, to se mora mijenjati.

Inače, danas su svi nacionalni festivali dignuti na nivo regije. Slovencima je dežela mala za SOF, zato je SOF na engleskom jeziku kako bi došli i učesnici iz regije. Takmičarski dio su zadržali na nacionalnom nivou. Mala im je Slovenija i za SEMPL, konferenciju medijskih trendova, pa su i takmičarski dio otvorili za cijelu regiju, a konferencijski dio je na engleskom jeziku. Mala im je Slovenija i za SPORTO, konferenciju o sponzorstvu u sportu, pa su i konferencijski i takmičarski dio otvorili za regiju. Hrvatima je Hrvatska mala za Dane komunikacija pa sada razmišljaju kako da ovaj događaj dignu na regionalni nivo. Imamo Weekend Media Festival koji je totalno regionalni. Imamo sve, ali nemamo para. Sada ispada da je previše događaja, da agencije nemaju para za sve. Iskreno, jedina agencija koju srećem na svim festivalima je McCann, odnosno agencije iz I&F McCann Grupe. Kada bi barem još pet velikih agencija imale isti takav odnos prema industriji, svima bi bilo bolje.

 

Bili ste dugogodišnji prijatelj Dragana Sakana, vizionara koji je oglašivačku industriju podigao na viši nivo. Kako vidite njegovu ulogu i doprinos iz današnje perspektive?

Njegov doprinos je neprocjenljiv. Saki je cijelu industriju posipao zlatnom prašinom. Kako vrijeme odmiče sve smo svjesniji koliko nam je značio. Meni je svakim danom sve više žao što nisam više vremena provodio sa njim, iako smo se često i intenzivno družili. Saki je bio genije, bio je pravi frajer. Bez njega bi ova industrija danas izgledala sasvim drugačije, bila bi mnogo siromašnija.

Bio sam na Sakijevoj sahrani, došao sam da se pozdravim sa svojim Jaranom. Dobro se sjećam kako sam tada razmišljao da će sa Sakijem umrijeti i New Moment. Na svu sreću to se nije dogodilo. Njegovi sinovi Žarko i Lazar i njegovi partneri Sašo (Skoplje) i Neša (Sofija) su ne samo sačuvali New Moment, nego ga učinili jačim, čini mi se, nego što je ikad bio. Osvojili su tri kanska lava od toga jedan titanijumski, najprestižniji. Osvajaju nagrade i na drugim festivalima. Mislim da je Saki zadovoljan, da sve to posmatra sa strane i da se smješka. Saki je bio gigant. Vrlo sam ponosan na činjenicu da sam bio njegov prijatelj.

 

03

Mladi lideri u Mokrinu

 

Media Marketing je ovih dana u Mokrinu organizovao susret mladih lidera sa ljudima koji su već ostvarili uspešne karijere u raznim oblastima i koji su im prenijeli deo svog iskustva i znanja. Možete li nam reći više o ovom projektu?

U aprilu prošle godine smo u Beogradu organizovali The Cup, interkontinentalni oglašivačku festival koji povezuje najveće festivale sa četiri kontinenta. Tada sam organizovao i prvi sastanak nacionalnih udruženja iz Adriatic regije ikad. Na tom smo sastanku definirali jedna od ključnih problema oglašivačke industrije – mladi sve manje žele raditi u oglašavanju. Sutradan je The Cup otvorila Mirjana Agić, direktorica GFK Srbija prezentacijom istraživanja o odnosu mladih prema oglašavanju. Rezultati su bili poražavajući. Mladi ne žele raditi u oglašavanju zato što ono laže, agresivno je i nesikreno. Mjesec dana nakon toga, na Danima komunikacija u Rovinju, Ipsos je prezentirao rezultate istog tog istraživanja za Hrvatsku. Rezultati su bili isti, katastrofalni.

Kada sam ljetos razgovarao sa svojim saradnicima o tome šta bismo novo od jeseni mogli napraviti na portalu, sjetio sam se ovog problema. Poslao sam agencijama mailove i zamolio ih da u svojim timovima identfikuju mlade ljude (do 30 godina) koji pokazuju liderske sposobnosti. Dobili smo 50 sjajnih nominacija, 50 fantastičnih biografija. Odlučili smo da ih predstavimo pa smo 1. septembra počeli svakog dana objavljivati intervju sa njima. To još uvijek traje, nijedan dan nismo preskočili. Onda smo došli na ideju da ih okupimo na jednom mjestu i da ih sučelimo sa pravim liderima koji bi na njih prenijeli svoje iskustvo. Tako je došlo do eventa Lideri s Liderima u Mokrinu. Došlo je tridesetak mladih lidera. Našem pozivu da govore pred mladim liderima odazvali su se Branko Greganovič, direktor NLB banke, Slavko Carić, direktor Erste banke, Ivan Stanković, Communis, Nenad Čanak, vojvođanski političar, dr. Danica Purg, Poslovna škola Bled i Branimir Brkljač, Terra Panonica. Bilo je fantastično, zaista. Predavanja su bila izuzetna. Sada od mladih lidera dobijam njihove utiske i komentare. Svi kažu da im je to iskustvo starijih bilo neprocjenjivo. Veoma su sretni da su imali priliku da se međusobno upoznaju i razmjene svoja iskustva. Svi jedva čekaju neki novi susret. Osnovali smo Klub mladih lidera komunikacijske industrije Adriatic regije, osnovali radne grupe koje trebaju da razrade pojedine segmente klubskih aktivnosti. Mokrin je bio veliko iskustvo za sve nas. Energiju koja je vladala ta dva i po dana nisam još nikada nigdje osjetio.

Poslije Mokrina su nam ambicije porasle. Ići ćemo polako u stvaranje balkanske mreže mladih lidera, a onda ćemo kenuti na globalni nivo. Mladi su u cijelom svijetu budućnost industrije i trebaju se povezivati, razmjenjivati iskustva različitih kultura. Koliko ja znam takva mreža ne postoji. Mi imamo hrabrosti i znanja da je pokrenemo i to ćemo uraditi.

 

Knjiga koju biste preporučili

Knjigu koju sad čitam, a to je „Peti sporazum sa samim“ sobom autora Don Miguela Ruiza i Don Josea Ruisa i sve knjige Paula Coelha.

 

Muzika koju trenutno slušate

Franka Sinatru.

 

Omiljeni doručak i mesto za doručak

Ja uvijek doručkujem kod kuće i to svakog jutra isti doručak koji obožavam. Malo salate (zelene ili kupus), malo kuhanog graha i kukuruza, začinjeno maslinovim uljem i sve to posuto mješavinom pet sjemena. Uz to jedno kuhano jaje i malo travničkog ili livanjskog sira. Mali tanjir, nije to mnogo, ali je ukusno i svježe.

Kada sam na putu (a često sam) i kada doručkujem u hotelu, ogriješim se, nema pravila.

 

Poruka našim čitaocima i čitateljkama

Ništa u životu nije izvjesno osim promjena. Mijenjajte sebe i sve oko sebe. Mijenjate svakog dana. Meni je 65 godina, mnogi moji prijatelji su već zaklopili svoje knjige, ja tek počinjem, stalno bih nešto mijenjao, inovirao, nešto novo pokretao. Ne zbog novca. U ovome što ja radim nema nekih velikih para, ja sam svoje pare davno zaradio. Radim svakog dana 10-12 sati zato što volim raditi i zato što volim oglašavanje.

Podeli sa prijateljima: Share on FacebookGoogle+Tweet about this on TwitterEmail to someone