ROKUJIGEN, PUNO VIŠE OD SAMOG MURAKAMIJA

Art Inspiration // 20.01.2016.
DSCF1309
Foto: Goran Galić

 

„Murakami, „Kafka na žalu“, to je metafizički mind bender. Neće ti biti žao“. Ivana je moj google kad je knjiga ili film u pitanju. Njene savjete ne odbijam, a imam i savršeno mjesto za „upoznati se“ s tim zanimljivim modernim piscem. Rokujigen.

U Tokiju je pao snijeg i nije bio pretjerani užitak tražiti mali cafe bar koji „udomljava“ Murakamijeve fanove. Reći da je skriven je vrlo blago, jer ugurao se u međukat zgrade, nedaleko od Ogikubo stanice. Jedino po čemu ćete prepoznati da ste na odredištu je mala metalna šestica na zidu, pored uskih stepenica, koje vas vode do misterioznih drvenih vrata na 1.5 katu.

 

DSCF1347

Foto: Goran Galić

 

Dočekao me vlanik „Rokujigena“ Kunio Nakamura, i ono što mi je u dva sata ispričao, bilo je „mind bending“ u svakom smislu.

Da bi ispričao priču ovog čovjeka, potrebno je vratiti se u 1970-te i vrijeme kad je Haruki Murakami, student drame na Tokijskoj Wasedi, otvorio „Peter Cat“, jazz klub u kojem je danju posluživao goste, a noću pisao svoje prve romane. Nakon zatvaranja „Peter Cat“-a, tadašnji Murakamijevi gosti, nastavili su svoja okupljanja u obližnjem jazz klubu „Bonten“, jednim od legendarnih Tokijskih cafe barova.

 

DSCF1268

Foto: Goran Galić

 

„Kad sam saznao da je „Bonten“ na prodaju, nisam razmišljao. Ostavio sam posao TV producenta i krenuo u ostvarenje svog sna. „Rokujigen“ (šesta dimenzija) nije samo mjesto gdje možete popiti kavu ili čaj. Nikada nisam ni htio da to bude. Oduvijek sam nastojao paralelno raditi više stvari, nekad nespojivih, pa tako i u „Rokujigenu“, nastojim ljudima dati mogućnost drugog, paralelnog života. Skupa pišemo kratke priče, imamo radionice modernog plesa, izložbe, i nastojimo svaki dan ponuditi neki drugačiji program iz kojeg će ljudi naučiti nešto novo“.

 

2

Foto: Goran Galić

 

Interijer „Rokujigena“ je nepromjenjen od otvaranja „Bontena“. Stari drveni stolovi, podovi i zidovi odaju dojam da se nalazite u kući čaja. Ako pogledate kroz prozor, vidjet ćete užurbni Tokio, međutim unutra je ugodna tišina. Odmjeren, ali strastven, Kunio priča o projektima kojima se bavi na vrlo zanimljiv način. Dojma sam da uistinu uživa dijeliti znanje, i da je uložio svo svoje vrijeme kako bi pomogao mladim umjetnicima, ali i ljudima koje umjetnost zanima, ali su se bojali probati realizirati svoje ambicije.

 

DSCF1278

Foto: Goran Galić

 

„Svaki dan pišem. Bez iznimke. Zanimljiv mi je i koncept pisanja na način povratne informacije. Redovito dijelim ono što napišem i tražim sugestije, pa tako moji romani često odu u iznenađujućim smjerovima. Trenutno pišem roman „Neconomics“. To je koncept života baziran na mački (na Japanski neko), koja nema ništa vrijedno, ali je sretna.“

Mislim da taj termin upravo opisuje Kunia. Čini se da jedini interes koji nema je onaj za materijalnim. Dojma sam da svaki trenutak koristi za potragu za novu inspiraciju, ali i da vrlo nesebično daje sebe svakom sugovorniku.

 

 

„Osim pisanja, veseli me ako strast za pisanjem prenesem na druge, pa tako često organiziram zanimljive male projekte za mlade. Recimo, nedavno sam sa 20 studenata proveo noć u knjižari, gdje smo cijelu noć pisali kratke priče, okruženi tisućama knjiga. Zanimljivo je bilo gledati na koji će način okolina utjecati na inspiraciju tih mladih ljudi i koji će bit rezultat.“

Rokujigen nije samo cafe bar. A Kunio svakako nije samo pisac za šankom. Ako ste u Tokiju, svakako se potrudite upoznati ovog iznimno zanimljivog i dragog kreativca.

 

Autor: Goran Galić

 

Podeli sa prijateljima: Share on FacebookGoogle+Tweet about this on TwitterEmail to someone